Ne budite zabrinuti za život svoj..

Briga i strah nikada nisu donijeli ništa dobro u moj život; briga o novcu me učinila siromašnim, briga o zdravlju me učinila bolesnim, briga o ljubavi me učinila ljubomornim. Ono što sam naučio jeste to da briga oduzima sposobnost djelovanja, ona mi ne dozvoljava da vidim ‘svjetlo na kraju tunela’, i zaista ništa nije osiromašilo moj život kao pretjerana zabrinutost.

Bio sam gladan i brinuo o tome što ću sutra jesti, a sutradan sam bio još gladniji jer zbog zabrinutosti svoje nisam vidio sve one mogućnosti unutar i okolo mene. A vjerujte mi, unutar i okolo nas nema ništa dugo do bogatstvo života. Siromaštvo i patnja koju gledamo u svijetu dolaze iz toga jer puno više hranimo strah nego ljubav, a briga je jedno od mnogih lica straha.

Krist je vrlo lijepo rekao; Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. Ne budite zabrinuti za život svoj; što ćete jesti, što ćete piti; niti za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vrjedniji od jela i tijelo od odijela? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?

Da vidimo što nam je to Krist htio poručiti;

Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta…

‘Riječ koja izlazi i Božjih usta’ na jedan slikovit način predstavlja istinu o životu, o nama samima. Krist nam ovim riječima želi reći da čovjek ne treba samo hraniti svoje tijelo, već je daleko važnije da istinom hrani svoju dušu, da se podvrgne procesu samospoznaje i da kroz kontemplaciju on razotkrije pravu prirodu svoga bića.

Ne budite zabrinuti za život svoj; što ćete jesti, što ćete piti; niti za tijelo svoje: u što ćete se obući…

Kao što sam rekao zabrinutost je jedno od mnogih lica straha, onaj koji želi živjeti ljubav i spoznati Boga, taj mora nadjačati svoj strah za egzistenciju. Sve dok se čovjek boji za svoju egzistenciju to znači da on nema povjerenja u Boga, a ono u što ne vjerujemo, to ne možemo spoznati niti živjeti.

Zar život nije vrjedniji od jela, i tijelo od odjela ?

Onaj koji se suviše boji gladi propušta da živi život i izvuče pouku iz situacije u kojoj se nalazi, strah od gladi je uvijek bio okidač za ratove i zločine koje smo činili jedni drugima. Živimo na planetu koji je krcat hranom, a to što ima toliko gladnih je jedan od najveći poraza svih nas. Jedan od glavnih razloga zašto ljudi umiru od gladi je upravo ono što sam naveo na početku teksta; Siromaštvo i patnja koju gledamo u svijetu dolaze iz toga jer mnogo više hranimo strah nego ljubav.

Tijelo je uistinu važnije od odjela, vjerujem da ćemo se svi složiti s ovim što je Krist rekao. Ali pogledajte samo koliko mi, ne svi, ali velika većina, mnogo više dajemo pažnje onome što krasi naše tijelo nego onome što krasi našu dušu. To je jedan od glavnih razloga za svu ispraznost koju nalazimo u svijetu okolo sebe, jer uistinu su mnogi postali kao grobovi; izvana nakićeni, a iznutra trulež.

Onaj koji se želi ostvariti u Bogu on bi trebao krasiti svoju dušu tako što će hraniti kvalitete svoga duha, a to su; ljubav, istinoljubivost, pravednost, mudrost, predanost… Umjesto toga mi hranimo svoj ego želeći biti ‘veliki’ u očima drugih. Međutim, Bog ne gleda koju marku odjeće mi nosimo, On gleda ono što živi u nama, jer to što u nama živi je jedino što smo u stanju od Njega primiti.

A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?

Ovdje se vraćamo na ono što sam napisao na početku teksta; ‘Briga i strah nikada nisu donijeli ništa dobro u moj život; briga o novcu me učinila siromašnim, briga o zdravlju me učinila bolesnim, briga o ljubavi me učinila ljubomornim’. Čovjek ne treba da brine o novcu, zdravlju i ljubavi; već treba djelovati na način da se u tome ostvaruje. Velika je razlika između discipline i brige jer upravo manjak životne discipline nas dovodi u situaciju da se moramo brinuti.

Netko će reći da disciplina nema nikakve veze s ljubavlju, i to jeste istina jednom kada se čovjek u ljubavi ostvari. Međutim potrebno je mnogo discipline u životu da bi čovjek uopće došao do mogućnosti naslutiti što to ljubav uistinu jeste. Naravno, ima i drugih puteva do spoznaje ljubavi, a jedan od njih je patnja. Vjerujte mi mnoge je patnja dovela do ljubavi, ali zar uistinu moramo ići tim putem.

A sada na kraju teksta ću napisati nešto što će vas malo zbuniti, nešto što se čini kontradiktorno svemu što sam napisao do sada, a to je da briga u mome životu ipak jeste donijela nešto vrijedno, a to je iskustvo koje imam danas, iskustvo koje mi govori da briga uvijek donosi upravo ono zbog čega smo zabrinuti. Međutim, mnogi ljudi nikada ne prestaju brinuti i na taj način oni umiru, a da nisu niti živjeli. Oni su nesvjesno odabrali put patnje i čeka ih još mnogo rođenja i umiranja u patnji, ali ja sam odlučio da raširimo svoja jedra i zaplovimo u beskraj Božje ljubavi.

Ovaj život samo san je u kojem sanjam da sam budan, san iz kojeg ja se budim, san kog’ sanjam zadnji puta…

A.K.

Ljudi moji dragi, vrijeme da se konačno svi probudimo. Budite mi dobro, čuvajte sebe i svoje najmilije, i ostanite zdravi. U vama živi Bog, i stoga ne bojte se…